Proracun Mozarteuma premašuje 30 milijuna eura godišnje
Deviza Znanje

Kad sam prije nepune dvije godine po prvi puta stupio u glavnu zgradu
Mozarteuma, više od onog tada, zapanjila me jedino spoznaja da je cijeli
taj kompleks tek privremeno rješenje za ono što ce 2006. godine postati
novi, supermoderni Mozarteumov kampus u samom središtu grada i neposrednoj
blizini Mozartove “Wohnhaus”. A ono što sam vidio bilo je doista
impresivno: u podnožju najveceg gradskog brda i šetališta – Kapuzinerberga,
smjestio se veliki kompleks s podzemnom garažom, trgovackim centrom,
Mozarteumom te nizom poslovnih i stambenih prostora. Mnogobrojne vježbaone
i dvorane, izvrsno opremljene i akusticki odlicno riješene, studentima
svaki dan u godini od 7-22 na raspolaganju, s administracijom, vec tada,
potpuno informatiziranom i maksimalno racionaliziranom. Išcezla je
studentska referada; njena digitalna zamjena - elektronski uredaj nalik
bankomatu primao je indeks cip formata i opsluživao studente potvrdama,
prijepisima i obrascima, brzo i ucinkovito, bez gubitka vremena, 0-24 sata
dnevno. U gradu je služio kao identifikacijsko sredstvo te kao klasicna
bankovna kartica buduci da Mozarteum i kreditira svoje studente. Po
hodnicima i prolazima na usluzi su stajali fotokopirni strojevi i internet
kiosci s pristupom Mozarteumovoj bazi podatka, što ukljucuje i
pretraživanje knjižnice, vec tada potpuno digitalizirane. No pravo
oduševljenje, cini se, bilo je rezervirano za MediaLab, tj. multimedijalni
laboratorij s kompletnom softverskom i hardverskom podrškom, elektronickim
glazbalima i audio-video studijima, konferencijskim dvoranama,
slušaonicama… te s nizom popratnih seminara i tecaja za obuku na toj
sofisticiranoj opremi.
Zavidna razina funkcionalnosti
Cini se tako da se ono što danas volimo nazivati implementacijom
novih tehnologija, utjelovilo na jednoj sasvim umjetnickoj instituciji i
tamo pokazalo zavidnu razinu funkcionalnosti. No, kad se opisuje ovaj
infrastrukturni fenomen, time se ni u jednom trenutku ne dotice ono
najimpresivnije – ljudski kadar. A u tome Mozarteum briljira. Dovoljno je
samo pogledati imena profesora s puhackog odjela (Brandhofer, Grafenauer,
Vlatkovic, Kofler, Gansch) ili omjer broja profesora prema broju studenata
(400 prema 1600) i bit ce odmah jasno da je znanju, kvaliteti i vrhunskim
rezultatima ovdje podredeno sve. I na tome se ne štedi; proracun Mozarteuma
premašuje 30 milijuna eura godišnje za što se izmedu ostalih brinu i bogati
internacionalni sponzori kao što su RBA i Yamaha, dok se kao duhovne mecene
etabliraju neki od najvecih umjetnika, kako danas (Sir D.R.Davis) tako i
kroz povijest (H. von Karajan). Doista je sve ucinjeno kako bi ljudski
resursi dobili optimalne uvjete razvoja. I zato na Mozarteum neprestano
pristižu vrhunski talenti kao i izuzetno velik broj stranih studenata (više
od 55%) iz svih dijelova svijeta medu kojima prednjace Europske zemlje, te
Koreja, Japan i SAD.
Razumijevanje i razboritost,
dalekovidnost i respekt
Akademija po imenu jednog od najvecih, i grad koji ce se zauvijek
hvaliti atributom mjesta njegova rodenja (Genius loci), s tim su istim
imenom napravili izvrstan posao, no taj su kapital potom strateški
investirali u sve strukture obrazovanja i time demonstrirali razumijevanje
i razboritost, dalekovidnost i respekt prema ljudskom resursu kao
delikatnom cimbeniku koji ne može opstati bez odgovarajuce podrške. A
upravo je ta podrška condicio sine qua non u gradu i sveucilištu odavno
lišenom svake improvizacije.

Mihael Paar, 21. listopada 2004.